Flames of love

Da, ljubav je predivna, ljubav je važna... ali za mene ipak ima i važnijih životnih pojava kojima se sada moram posvetiti. Mislim da je ovo pozdrav na duže vrijeme... koliko dugo, ne znam, ali ne čekajte me, mogle bi proći godine. Koliko god sam se godinama činila nepopravljivo romantična, pokazalo se da sam racionalna osoba koja će razum i odgovornost uvijek stavljati na prvo mjesto. Moram tako, jer da ovaj plamen nastavi ovako uzalud gorjeti, spalio bi moje izglede za budućnost, kao što ih je i stvorio.

Ne, nije zato što sam biseksualna i što sam zavoljela pripadnicu svog spola. To je, sve u svemu, nebitno. Sve je to ljubav. (Duga je kontinuirani spektar.) Bilo bi nam možda najlakše i najljepše kad o tim orijentacijama uopće ne bismo razmišljali.

Ne, nisam izgubila vjeru u ljubav. Nisam naišla ni na kakvog kretena ni kretenčicu, nisam povrijeđena pa čak ni razočarana. Nisam zavoljela iluziju - zavoljela sam osobu s kojom se podudaram ili nadopunjujem u bitnim osobinama, ignorirajući one za ljubav nebitne, ali za realan život ključne. Jedina je ironija u tome što su se baš te bitne osobine ispriječile između nas, ne dajući nam ni da pokušamo izbjeći realnost. I tako za mene ovaj prvi put nije bilo moguće i moram krenuti dalje. Sada barem znam što tražim i što mogu ponuditi. I znam da mora biti još ljudi s kojima se tako podudaram, samo trebamo naići jedno na drugo na dovoljno dugo da to shvatimo.

Za sada, naći ću svoj put u znanosti, gdje ga već dugo tražim, samo sada mi osjećaji moraju prestati magliti perspektivu.

Moram odrasti. Premda znam da o nekim stvarima ni odrasli nisu ništa pametniji.

Ne pitajte me o detaljima, neke tajne moraju ostati skrivene pred svima osim onih kojih se izravno tiču.

Nemojte se zbog mene prestati nadati ljubavi! Čak i ova moja nemoguća snažan je dokaz da ljubav postoji. Ali, postoji i puno toga drugog ugodnog i bitnog u životu.

U vezi mog posta od 7. 6. ... da, bila sam oštra i vjerojatno s pravom, jer mnogi to nažalost zavrjeđuju. Ipak, mislim da su se neki nesporazumi uspjeli razriješiti i da će sve biti u redu... i što se tog tiče, i inače. Mnogi razumiju i podržavaju i beskrajno sam im zahvalna na tom - najviše onima koji su isprva imali kriva mišljenja, ali su se potrudili shvatiti. Kako je lijepo da sam ju napokon mogla pred svima zagrliti bez straha da ćemo biti krivo shvaćene i napadnute! I još više da su se i svi drugi mogli tako zagrliti, i nadam se da ćemo uvijek moći. A lijepo je čak i kad mi prijateljice jednako pokušavaju "namjestiti" dečke i cure, koliko god ti pokušaji bili smiješni i besmisleni. Opet, kao i prvu poruku, naravno da većina onih kojima je namijenjena neće pročitati a kamoli shvatiti da se na njih odnosi, ali ipak, možda nekome tko čita ovo nešto znači, tko god bio i na bilo koji način. Ljudi, hvala što smo ljudi!

A hvala i dvoje bloggera na njihovim postovima punim podrške i razumijevanja:
Sermiramidini vrtovi: Mama, ja sam gay
Bijeg iz čahure: O ljudskoj mržnji

Sjećate se moje ideje o nakitu za prepoznavanje prije par mjeseci? Evo, našla sam u međuvremenu vremena, materijala i inspiracije da si napravim dvije narukvice. Prvu od njih redovito nosim već dosta dugo, a drugu sam napravila tek prije par dana. S takvim diskretnim znakom mogu se osjećati kao da je svaki dan gay pride (čini se da ove godine ipak neću ići: koliko bih god to htjela, mislim da imam razloga da još malo odgodim svoj javni istup, ali možda već sljedeće...). Nadam se da nitko zlonamjeran neće shvatiti, a da ponetko dobronamjeran hoće.

Zar misle da ne čujem njihova zlobna šaputanja, da ne vidim njihove optužujuće poglede? Okomili su se na moje prijateljice, zavidni na snagu njihovog međusobnog prijateljstva. Zar je za osudu što je jedna osamljena cura napokon našla blisku prijateljicu s kojom ima puno toga zajedničkog i s kojom joj je ugodno provoditi vrijeme, bez obzira kako se upoznale i tko ta prijateljica bila? Zar ne smiju slobodno razgovarati, zar se ne smiju skupa smijati, doticati se, zagrliti se kad se sretnu? Zar ne rade i druge cure isto, pa i puno više, sa svojim prijateljicama? Neke idu skupa i u zahod, a pijane se zažvale – ali naravno, one su skroz hetero. Ako je njihova odluka da se tako izjašnjavaju, poštujmo ju. No, zašto za ove dvije odmah kažu: fuj, one su gay lezbače!? Jer su viđene kako prisno razgovaraju koju minutu predugo?

I onda ja imam potrebu skrivati se, paziti da me ta trač ekipa ili itko tko bi im mogao prenijeti informaciju ne vidi dok se idem naći sa svojom prijateljicom, da slučajno ne bi zaključili da predugo i prečesto razgovaramo, i ne usudim se zagrliti ju pred svima, nego samo poskrivečki. A ništa nismo skrivile. Istina, puno se grijeha povlači mojim mislima, ali u stvarnosti smo doista posve nedužne. I nitko, začudo, nije ni posumnjao na nas. Čak kažu kako je lijepo što smo tako dobre prijateljice, čak kako je preslatko što se tako volimo. Ipak, zbog tih mojih misli i njezine svijesti o njima ali izostanka pokušaja da ih zapriječi, smatram da smo ipak krivlje od tih dviju cura koje su obje 100% straight, samo što poznaju mnogo neheteroseksualnih osoba, uključujući naravno i mene (da, odavno sam out pred njima), i prihvaćaju i podržavaju nas.

Kako bih rado okupila sve te ljude, popela se na pozornicu, zgrabila mikrofon i objasnila im sve... Naravno da to ne mogu učiniti. Pokušat ću se barem ovdje izderati kako bih se njima trebala: JA VOLIM CURE! TO JE JEDINA ISTINA U SVEMU OVOM! VOLIM I DEČKE, HVALA NA PITANJU! NISAM GAY LEZBAČA, DAKLE, BISEKSUALNA SAM! A ONA ME VOLI, I JA NJU, KAO PRIJATELJICU! A NJIH DVIJE SE ISTO TAKO VOLE KAO PRIJATELJICE I PRESTANITE IH ZAJ...VATI! AKO NE MOŽETE SHVATITI, JEDNOSTAVNO IH PUSTITE NA MIRU! AKO TREBATE POMOĆ PRI OSLOBAĐANJU OD PREDRASUDA, SLOBODNO MI SE OBRATITE! Prave je prijatelje teško naći i ne želim više nikog izgubiti iz glupog straha da bi netko mogao reći da je to neprimjereno, a još manje želim da netko drugi bude na to prisiljen i to bez ikakvog stvarnog razloga.

Savjetuju mi neka slušam cajke kako bih prestala biti tako beznadno romantična i naivna u ljubavi i spustila se u realnost. Cajke kažu da me ona ne voli i nije ju briga za mene, da me nije ni sposobna voljeti ili joj je barem sve drugo važnije od ljubavi, i neka se napijem i zaboravim ju – neka se sredim i privučem svaku subotu nekog pijanog klipana, kako bih se jednog dana za jednog bogato udala, jer neka i meni budu prizemnije stvari važnije od ljubavi jer takav je život ako se želi dobro živjeti. Ne mogu, koliko god se trudila jednostavno se ne mogu natjerati da slušam cajke – melodijom mi vrijeđaju uho, ritmom udove koji ga ne mogu uhvatiti za ples, a riječima um. Ne mogu ju zaboraviti pomoću "lakih nota" jer je ona presložena osoba da bih ju uklopila u koju god cajku. S druge strane, sladunjave pjesme koje slušam kažu da me voli i da sam joj važna, ali je svjesna opasnosti i nemogućih okolnosti te me se odriče za dobro svih makar će me se uvijek sjećati, i neka ostanemo prijateljice (u)koliko možemo, i neka zadržim najljepša sjećanja na nju. Gdje je istina? možda, kao i obično, negdje u sredini. Koliki je utjecaj glazba koju slušam izvršila na moju percepciju ljubavi? Da sam od malena naučena na cajke, bih li posve drukčije doživljavala ljubav? Ovako sam se, djelomično čak i baš zbog nje, naučila ponajviše na te polagane, nježne, sentimentalne ljubavne pjesme, često već prastare, uglavnom na engleskom jeziku. Da nije bilo nje, lako je moguće da bi jedna druga cura izvršila presudan utjecaj te me usmjerila na emo glazbu, što bi dakako bilo gore jer bih se onda po svoj prilici ubila. Da, glazba je definitivno vrlo važna u životu tinejdžera (mislim da sad na izmaku svojih tinejdžerskih godina mogu to mjerodavno ustvrditi, koliko god nikad nisam bila "tipična tinejdžerka"). Možda trebam i cajke dodati na turn-off listu (jednom me jedna slatka mala totalno odbila čim su joj iz slušalica počele treštati)? Ups, već sam ih dodala. Ponekad čak poželim da ih barem mogu slušati, možda bih sve doživjela pliće i manje ozbiljno i možda bi mi tako bilo lakše. No, svakako, jedna je preočita poruka koju bih pronašla u svakom glazbenom žanru – tu nema šanse, moram krenuti dalje, makar nemam pojma kamo. Odgovor na to pitanje vjerojatno ne bih trebala tražiti u pjesmama, ali čini se da se ne mogu oduprijeti porivu da sve tražim u njima – možda jer sam dobila ime po pjesmi, a po drugoj si ga sama ovdje i na drugim virtualnim utočištima dala.

Proučavajući razne teorije zaljubljivanja, seksualne privlačnosti i ljubavi, došla sam do zaključka da svatko ima u svom umu popis kvaliteta koje ga presudno odbijaju ili privlače kod potencijalnog ljubavnog partnera. Ispričavam se ljubiteljima hrvatskog jezika što mi se engleski izrazi u ovom slučaju čine prikladniji. Taj popis, dakako, nije urođen ni fiksan, nego se najvećim dijelom oblikuje iskustvima tijekom života (premda neke sklonosti vjerojatno jesu genetički uvjetovane). Ne moramo biti i najčešće nismo svjesni što to točno tražimo, ali ja sam svoj popis pokušala osvjestiti najviše što mogu, u nadi da će mi pomoći da se nosim s nemogućom ljubavi i pronađem novu osobu koju ću moći barem jednako voljeti, a koja će mi biti na taj način dostupna. Kvalitete navodim nasumičnim redom, jer bilo koja na turn-off popisu jednako sama po sebi uzrokuje za mene prestanak privučenosti, a svaka na turn-on popisu jednako pojačava privučenost (bilo koja je dovoljna da bi se privučenost javila, ali tek sve skupa daju "fatalni" učinak). Pokušala sam se ograničiti na 5 stavki svakog popisa, možda naknadno zaključim da trebam uvrstiti još neke pa ih dodam.

Turn-off
- opijanje (ne pijenje alkohola samo po sebi, nego gubitak kontrole nad sobom pod utjecajem alkohola)
- pušenje (jer šteti i svima drugima koji moraju udisati dim)
- nasilno ponašanje (što uključuje bespotrebnu upotrebu povišenih tonova i ružnih izraza u ophođenju s ljudima)
- potreba za stalnim pravljenjem buke (uključuje npr. glasno puštanje cajki ili utakmice na televizoru)
- egocentrično pokazivanje nepoštivanja prema drugima, osobito dakako ljubavnim partnerima (počevši od samog jezičnog izražavanja, npr. "mala mi je dala, ja sam nju j..." )

Turn-on
- širokoumnost, tolerancija, trud da se razumije različito
- inteligencija, kreativnost (ne do razmjera genijalnosti, ali iznadprosječno)
- sposobnost za djetinjaste šale i iskazivanje životne radosti, optimizam
- marljivo i savjesno obavljanje vlastitih dužnosti
- odgovornost, sklonost redu i poštivanju pravila

Po svemu sudeći, samo sam jednu osobu koja me privukla do sada upoznala dovoljno dobro da sa sigurnošću mogu tvrditi da posjeduje sve ove moje turn-on i nijednu turn-off kvalitetu, a mnoge su osobe "otpale" praktički istog trena kad sam u njih otkrila neku turn-off osobinu. Svjesna sam da je popis zahtjevan i čak u ponečemu naizgled protuslovan, ali čini se da ga ne mogu samo snagom volje mijenjati, nego se moram nadati da će ipak naići još netko tko ga zadovoljava, ili da će mi se utjecajem okolnosti kriteriji promijeniti.

Nema mogućnosti. Kad imalo smisla čekati, čekala bih, čekale bismo makar godinama, ali čak ni čekanje ne bi pomoglo, a ni nema vremena za nj. Kad bi se išta moglo učiniti, sve bih pokušala, ali postoje ipak neke zakonitosti protiv kojih nitko ne samo da ne smije nego ni ne može. Ni sada, ni kasnije, ni ikad. Apsolutna, neumoljiva nemogućnost. Bilo kakav stvarni pokušaj vodio bi samo i jedino duboko u propast. Pa dobro, kad ne možemo na javi, u snovima ćemo se nalaziti, u snovima ćemo proživljavati onu jedinu, tako jednostavnu a tako kompliciranu, tako banalnu a tako tešku, želju da budemo jedna pored druge, dugo, da se dodirujemo, da se opajamo svojim mirisima. Ako smo se nehotice više puta mogle naći u istom snu i zadržati to sjećanje nakon buđenja, možemo naučiti upravljati tim snovima, podvrći ih svojoj kontroli kao što u stvarnosti podvrgavamo tijela kako nitko ne bi posumnjao. Tako ću barem imati razloga svake noći odlaziti na počinak. Snove nam barem nitko ne može znati. Znam da je ludo – to je jedina ludost koju si možemo dopustiti. U snovima ćemo se, dakle, nalaziti, dok nam život ne oduzme i tu zadnju mogućnost.

Uzdrhtale, nemirne, nervozno pipaju kroz mračnu maglu neizvjesnosti, panično se hvatajući raznih neživih predmeta u kojima uzalud pokušavaju pronaći tračak smirenja. Gnječe te sitne, beznačajne predmete kako bi barem nad tim smećem pokazale svoju moć, pokušavajući se otresti svijesti o svojoj slabosti.

A onda nailaze na još jedan par ruku, jednako drhtureći, jednako izgubljen, i hvataju se jedne drugih kao slamki spasa. Sada su četiri ruke, isprepletene, jedno simbiotsko, mutualističko biće koje više ne drhti, nego zna da može sve i da će sve biti u redu. Stisak ruku najviše je što to biće može imati, i sve što mu treba, i sve je u tome sasvim ispravno.

Pogledi su posvuda, ali mogu samo vidjeti – i zavidjeti tim parovima ruku na rijetkoj privilegiji da mogu stisnuti jedan drugi. Prebrzo dolazi tren kad se ruke moraju pustiti, razdvojiti, svaki par krenuti svojim putem da se sve rjeđe dotiču, ali kako su jedna drugoj dale snage da ne samo prežive ovo razdoblje nego i izvuku najbolje iz svega, tako će ih sjećanje nastaviti hrabriti. A kako su pogledi vidjeli i napokon razumjeli zajedništvo tih ruku, tako će mnoga usta reći da je to ono najvrednije.

No, te sretne ruke dobro znaju da ima i drugih ruku, kojima je to pravo na stisak grubo uskraćeno djelovanjem hladnog autoriteta koji smatra vršenje sile nad njihovim životima svojim pravom i nužnošću. I nadaju se da će svaku ruku koja potpisuje takve osude jednom ipak uhvatiti neka ruka čiji će ju topli stisak ispuniti lijepim osjećajima i podsjetiti na potrebu za razumijevanjem.

'Cause everybody needs a helping hand sometimes...

Seksualna orijentacija nije izbor.
Seksualne sklonosti, općenito, nisu izbor.
Zaljubiti se u određenu osobu nije izbor.
* * *
Imati određeno seksualno iskustvo - u određeno vrijeme, na određeni način, s određenom osobom... - trebalo bi biti izbor.
Ući u vezu s određenom osobom trebalo bi biti izbor.
Ostati u vezi s određenom osobom trebalo bi biti izbor.
(Ne)vjernost bi trebala biti izbor.
...
Izbor svih uključenih, svih kojih se tiče, ali ne i onih kojih se ne tiče.
* * *
Zavoljeti određenu osobu...???

Kako prepoznati biseksualnu djevojku? Ponekad mi je najteže prolaziti gradom, gledati ljude, osobito djevojke i žene, pitajući se koja bi od njih "mogla biti". Svaka bi mogla, naravno, teoretski, ali kako znati koja doista jest? Znati, kad vidim privlačnu djevojku, prije nego što se počnem nadati. Rado bih se čak i označila nacističkim crnim trokutom kad bi to značilo da će me "neka prava" prepoznati, ali mislim da možemo pronaći i ljepše znakove. Nositi nešto za što ćemo samo mi (a može i svi koji su nam prijatelji, naravno) znati što znači, dok će oni koji bi nas mrzili, prezirali ili se bojali, vidjeti samo zgodan nakit. Ovo su neke moje fotomontaže na tu ideju, potpuno amaterski i slobodno se smijte mojoj nevještini, ali nadam se da se poruka razumije.

Jednom dijelu nje uvijek će biti sedamnaest godina
Nevinom, naivnom, bezbrižnom
Jedan dio nje vječno će ostati maloljetan
U onom što zovu mladenački idealizam,
U uvjerenju da je svijet dobar, najbolji
I da samo treba dati sve od sebe
Pa će sve biti u redu
Baš uvijek

U tom dijelu sačuvat će beskrajnu ljubav
I neizmjerno poštenje
I neugasivu radost
Iz tog zelenog dijela koji će sve češće biti ismijan
Crpit će svoje najveće snage

Taj dio vući će sve druge
A onda uzalud sve brige i tuge
Kojima ju život pritisnuti može
Taj se dio neće dati slomiti
I tako ona preživljava
I zato se nema čega bojati

Jednom dijelu posljednjeg bezubog smiješka
Još će biti sedamnaest
Jednom dijelu zadnjeg sjaja slijepih očiju
Još će biti sedamnaest

Puno je pjesama koje volim, a koje nekako mogu povezati s ovim, pa ću ih pokušati ovdje razvrstati (namjeravam nadopunjavati ovaj popis kako budem nailazila na nove pjesme), možda će moji prijedlozi nekome uljepšati život.

Žensko-ženska ljubav:
Joan Jett - Crimson and Clover
The Ditty Bops - There's a Girl
Rihanna - Te Amo (da, znam da pjesma službeno ne bi trebala biti "gay" nego pjeva iz pozicije muškarca, ali ipak žena pjeva ženi :) )
Katy Perry - I Kissed a Girl (ova se ne bi nikad našla ovdje da nisam uz tu pjesmu taaaako željela poljubiti jednu curu, ali nisam zbog predrasude da bih je time dovela u smrtnu opasnost :( )
Jill Sobule - I Kissed A Girl (jedna starija i ozbiljnija s istom tematikom)
T.A.T.U. - 30 Minutes (ma one bi trebale biti posebna kategorija :D , ali eto izdvajam jednu manje poznatu pjesmu koja za mene ima posebno značenje)

Pjesme s političkom porukom (uglavnom usmjerenom protiv bivšeg američkog predsjednika Busha :D ):
Lily Allen - Fuck You
Pink - Dear Mr President

Ostalo s lgb tematikom:
Engelbert Humperdinck - Lesbian Seagull
Cyndi Lauper - True Colors
Pink - Runaway
Queen - The Show Must Go On

Ostale lijepe ljubavne pjesme koje nisu vezane uz spolove:
Ace of Base - Angel Eyes
The All-American Rejects - Too Far Gone
Bee Gees - Secret Love
Bon Jovi - Thank You For Loving Me
Bryan Adams - When You Love Someone
Goo Goo Dolls - Iris
Hoobastank - Disappear
Hoobastank - The Reason
Red Hot Chili Peppers - Teenager in Love
The Cardigans - Song For The Leftovers
The Fray - Unsaid
Westlife - Us Against The World

Bit će toga još... :)

"Ljubi i čini što hoćeš"
Aurelije Augustin

U Bibliji, temeljnoj knjizi kršćanstva, u Starom zavjetu zapisana je tzv. zapovijed ljubavi: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!" U Novom zavjetu piše da je Isus Krist potvrdio tu zapovijed kao ključnu, istaknuvši ju u odgovoru na pitanje što je najvažnije od svega u Starom zavjetu. Jednim od najljepših i najvažnijih neevanđeoskih dijelova Novog zavjeta smatra se hvalospjev ljubavi koji se nalazi u Prvoj poslanici sv. Pavla Korinćanima. Aurelije Augustin, prvi kršćanski filozof, postavio je naslovnu izreku kao osnovno (i jedino nužno) etičko načelo, pretpostavljajući da je sama ljubav, ljudskom rodu dana od Boga, dovoljna za razlikovanje dobra i zla i u skladu s time ispravno postupanje. I nadalje, kroz svu svoju povijest kršćani naglašavaju ljubav kao temelj svoje vjere i glavno načelo djelovanja.

S druge strane, povijesna su činjenica križarski ratovi, nasilna pokrštavanja "pogana", okrutna mučenja i pogubljenja "vještica" i "heretika" te još mnogi krupni i sitni zločini pripadnika (Katoličke) Crkve. Gdje je tada bila ljubav prema bližnjima? No, ostavimo povijest i usredotočimo se na sadašnjost. I u današnje doba mnogi se pripadnici Crkve, čini se, povode za manje poznatim i manje dražesnim dijelovima spomenute Poslanice Korinćanima, koji nalažu da grešnike treba izopćiti iz društva ("Iskorijenite opakoga iz svoje sredine."), što se može tumačiti a često se i tumači i nasiljem, a grešnici su, prema tom tekstu, između ostalih: poligamni, preljubnici, rastavljeni i ponovno vjenčani, homoseksualci, promiskuitetni, oni koji imaju spolne odnose prije i izvan braka, oni koji se samozadovoljavaju... – svi oni, dakle, koji ljube "grešno", tj. izvan propisa koje su Crkveni autoriteti odredili, prema kojima je tjelesna ljubav dopuštena jedino u braku jednog muškarca i jedne žene u svrhu dobivanja potomstva. A sve je to ista toliko cijenjena ljubav, na kojoj se temelji odnos koji se odvija između svjesnih i razumnih osoba, slobodnim pristankom i na dobrobit svih njih, jednako bez obzira kolik bio broj tih osoba i kojeg spola bile. Nametanje tako strogih ograničenja spolnosti – premda se neka od njih u povijesnom kontekstu u kojem su izvorno donijeta mogu smatrati vrlo opravdanima i višestruko funkcionalnima (kontrola rađanja i stabiliziranje socijalne strukture obitelji) – uz istodobno slavljenje opće ljubavi (koja se nipošto ne sastoji samo od tjelesnih činova, ali ih svakako obuhvaća), kontradiktorno je i licemjerno. I sam celibat koji Katolička crkva zahtijeva od svojih svećenika i redovnica protivi se načelu ljubavi te je u mnogim slučajevima izvor frustracija, a ponekad i vrlo štetnih ponašanja (čega je najgori primjer zlostavljanje djece). Jer, napokon, nemoguće je ikakvim obećanjima o drugom životu u širokim razmjerima posve zauzdati prirodne ljudske nagone.

Stoga, Katolička bi crkva trebala ozbiljno razmotriti mogućnost olabavljivanja svojih standarda oko pitanja spolnosti, danas kad su nam na raspolaganju prilično pouzdane metode sprečavanja neželjenih trudnoća i spolnog prijenosa bolesti, a i intelektualno je ljudsko društvo ipak u prosjeku na višoj razini nego u srednjem vijeku. Nije neosnovano pretpostaviti da bi se time znatno smanjio broj zločina, a povećala ukupna količina zadovoljstva u velikom dijelu svijeta. Jedino bi tako bilo moguće vidjeti je li ljubav doista takva pozitivna snaga da čini ljude boljima jedne prema drugima, odnosno mogu li ljudi u svim aspektima funkcionirati po Augustinovu načelu.

Živimo u društvu u kojem većina istospolnost partnera smatra ogromnom preprekom za ljubavnu vezu. Svojim neprijateljskim stavom, ta većina zapravo oblikuje tu prepreku, ili barem višestruko nadograđuje njenu biološku pozadinu, preuveličavajući i nadodajući probleme. Ipak, postoje i mnoge druge prepreke s kojima se ljubav suočava, nerijetko i veće od ove, a onda, sometimes love just ain't enough.
Prvo, udaljenost. Žive li zaljubljeni na različitim krajevima svijeta (pa i na različitim krajevima države) ili se jedno svakako namjerava uskoro odseliti daleko te nitko nema mogućnost / namjeru odstupiti od svojih planova i upustiti se u preseljenje koje može drastično promijeniti njegov život, ljubav, dakako, ne može imati budućnosti, a onda prema mišljenju mnogih ni kratkoročnog smisla.
Drugo, generacijski jaz. Naravno, "na isto valnoj duljini" mogu se naći ljudi vrlo različitih dobi. Ne postoji čvrsto odrediva razlika u godinama iznad koje sama pojava ljubavi postaje apsurdna, ali u slučajevima gdje jedno drugom može biti roditelj (ili i više), javljaju se mnoge praktične poteškoće. Ako se sve drugo i prevlada, neumoljiva je biološka činjenica da će jedno ostarjeti i umrijeti dok drugo još bude u lijepim godinama – opet, nema budućnosti.
Treće, i po mom mišljenju zapravo najbitnije: sretna zauzetost. Ako je barem jedno u sretnom braku ili dugoj vezi, drugo nema uopće što pokušavati ni čemu se nadati. Takvu sigurnost nije pametno ugrožavati zbog strasti koja se lako može pokazati prolaznom, a varanje je nepošteno i bezobrazno prema dugoročnom partneru. Osobno smatram da je to jedina prepreka protiv koje nikad ne valja ići.
Osim ovih najvećih prepreka, javljaju se i mnoge druge, koje više ovise o stavovima i prioritetima upletenih pojedinaca i njihove bliže okoline. Naprimjer, religija. Ako su oboje vjernici "samo na papiru", dogovor nije preteško postići, ali ako je barem jednom njegova religija vrlo bitna, ili mu je bitno mišljenje okoline kojoj je bitna, to može postati nepremostiva prepreka. Ima primjerice zagriženih katolika koji bi praktički jednako teško prihvatili da im se kći uda za muslimana kao i da se "uda" za ženu. Slično je s različitom rasnom ili etničkom pripadnošću, razlikama u društvenom statusu (obiteljska pozadina, zanimanje, imovinski status)... svaka razlika može postati uzrok razdora ako je uključenima bitna (čak i "banalna" pitanja poput vegetarijanstva, pušenja, sporta, kompjuterskih igrica... za neke mogu biti ključan eliminacijski faktor).
No, dakako, nije sve tako crno. Mnogi parovi uspijevaju nadvladati neku od ovih i drugih prepreka, a neki čak i kombinaciju više njih. Ponekad je moguće premostiti pola svijeta ili pola života. Ili, if I were a carpenter, and you were a lady, i tada je ljubav ponekad moguća. A u usporedbi s nekim od tih situacija, spol se čini najmanjim "problemom".

Homoseksualne i biseksualne osobe ipak nisu posve nevidljive u našem nastavnom programu, koliko god su ih se neki (možda) trudili izbaciti. Daleko je to od nekog "pravednog" ili "realnog" udijela (kao što je i s položajem žena i još mnogočim), ali tijekom svog školovanja (a moglo bi se pojaviti još ponešto, imam još par mjeseci) uspjela sam pronaći neke primjere vezane uz redovno nastavno gradivo hrvatskog jezika ili (obavezne) lektire. Pa evo, ako nisam slučajno nešto preskočila (ako naiđem na još nešto, nadopunit ću):

- obrađuje se safička strofa i Sapfine pjesme
- u Vergilijevoj "Eneidi" opjevani su ratni pothvati muškog junačkog ljubavnog para (Nis i Eurijal)
- obrađuje se Shakespeareov sonet "Dal da te s ljetnim usporedim danom" ("Shall I compare thee to a summer's day") za koji se smatra da je posvećen muškarcu
- Vautrin, jedna od glavnih likova Balsacova romana "Otac Goriot", karakteriziran je kao homoseksualac činjenicom da ga žena ne može zavesti i naklonošću prema mladom Eugeneu de Rastignacu
- u Tolstojevu romanu "Ana Karenjina" biseksualna Kiti zaljubljuje se u Anu, a kasnije u prijateljicu Varjenku , u čemu ju okolina (osobito njena majka) podržava, no naposlijetku pronalazi "smirenje" u tradicionalnom heteroseksualnom braku s Levinom
- obrađuju se pjesme biseksualnih Paula Verlainea i Arthura Rimbauda koji su bili međusobno u vezi (pisala sam već o njima ovdje na blogu)
- u Proustovu romanu "Combray" opisan je lezbijski par koji izaziva zgražanje i porugu malograđana usmjerenu prvenstveno na oca jedne od djevojaka, koji tu vezu odobrava
- u Krležinu romanu "Povratak Filipa Latinovicza" lezbijke se izrijekom spominju, doduše u negacijskom kontekstu: "Za onu malu sušičavu guslačicu koju je Boba njegovala dvije godine svi su govorili da je lezbijka, ali to nije bilo na lezbijskoj liniji nego na samaritanskoj!"
- u drami Samuela Becketta "U očekivanju Godota" glavni likovi Vladimir i Estragon stari su muški ljubavni par (premda to nije izrijekom spomenuto, prilično se jasno naslućuje)